http://macmac4.farvista.net/

Daklem....nas junak Gari je zastao pred vratima.. http://home.comcast.net/~exotus/Door.jpg.. kamera zumira izraz njegovog lica na kom se iscitava trunka oklijevanja i kolebanja...
U romanu dalje slijedi detaljan opis vrata... masu nekakvih opisnih pridjeva....sve skupa cetri stranice papira A4 formata.....da izmorimo citatelje a kriticarima pokazemo da znamo pisati romane!
Ja umjesto toga prelazim lagano na pjesmu....koja vodi u sljedecu scenu!

vjetar crta kisu...kistom

dok avion rula pistom

ja i zivot

sve po istom

ja i zivot sve po starom

ti sa drugim ja s gitarom

Gari stoji pred vratima...."To be or not to be"...kad odjednom-
pade mu polu-mrtav labud na glavu!
Padne dolje i pocne da kaslje!
Strasno...i upita Garija
Cuj jarane, imas li nesto za grlo??!! Matere ti!
Gari se manirom Najbrzeg revolverasa Divljeg Istoka masi za dzep,
izvadi cuturicu sa domacom sljivovicom.....nazdravi jednom da se oporavi od soka...
pa doda labudu da i on potegne!!
Vidjelo se da je labud bio jako zedan, jer je cuturica u tren ostala prazna.
Zatim se glasno zakaslja...procisti grlo....

"Kao novo!"
Hvala ti Gari.... spasio si me.....
Ova vrazja gripa...
Eh... sto labud da uradi???
Hvala jos jednom... i sad moram dalje!

Rasiri krila....uhvati kratak zalet...poletje....

......i zabi se u stup gradske rasvjete!

Perje je letjelo na sve strane od siline udarca!

Bojao se…..
Zamislite….on!
Prljavi Gari! Neustrasivi detektiv! Na sam pomen njegovog imena podzemlje zadrhti a svi zlikovci promjene prebivaliste i adresu stanovanja.
Bojao se onoga sto ce uciniti kad otvori vrata svoga doma, u ulici “Palih heroja”, bez broja i slova na procelju!

Stisnuo je pikavac dogorjelog Waltera izmedju palca i kaziprsta i odbacio ga u grmlje pored ceste.
Zakoracivsi iz auta glasno opsova uvidjevsi da je stao u pseci drek….
-Mater ti je… ubit cu i tebe i psa….
Izvuce pistolj ispod pazuha i ispali dva metka u pravcu susjedove kuce.
Trebalo mu je dobrih 5 minuta da na otiracu ocisti cipele.

Bilo je tocno 23,4 minute poslije 18 sati, vjetrovitog predvecerja, sedamnaestog dana, mjeseca desetog, ove godine........ kada je detektiv Prljavi Gari parkirao svoj svjeze havarirani ford mustang preko cvijetnjaka!
Njegova Meri je njegovala taj dvored crvenih ruza samo da mu napakosti!
Eto joj sad....
Vec dugo vremena je imao osjecaj da mu nesto raste na glavi....poput rogova.
A u posljednje vrijeme ga celo bas nesnosno svrbi... tomu se mora stati na kraj!!


......................nastavak romana slijedi...................

Katarina? O ne...
Oslušnuo sam pred vratima, i zazvonio, zbog malera, ali ništa se nije culo.
Nije bilo potrebe da uzvikujem njeno ime. Stan je malecak, i u tri koraka mogao sam da se uverim da u njemu više nema nikog.

"Bila je gospoda "Gianfranco Ferre". Morala sam hitno da odem. Javicu ti se kad se vratim od svojih. Hvala na svemu. E".

Žurila se, nije htela da je zateknem. Na kaucu je ostao omot ploce koju je stavila na gramofon. "The Best Of Ry Cooder"? Može...
Trag njene glave na jastuku, pomerene porcelanske figurice na polici, moj istegljeni plavi pulover koji je ogrnula za doruckom...
Zašto to njuškam? Izgleda sam skrenuo. To je samo obicna vunena stvar i ništa više...
Moracu da servisiram ogledalo u kupatilu. Face koje mi projektuje u poslednje vreme sve mi se manje dop-adaju.
A šta je ovo?
Kutijica. Fina, mala, plava kutijica za puder. Ipak nešto njeno...
To sam uvracao. Pomislio sam, ako je nešto zabora-vila, onda ce još nekad doci ovamo...
Zvrrrrrrrrrrrr!
- Halo?
Katarina...
Bila je povredena, i pribojavao sam se da ce banuti, ali je srecom samo nazvala.
- Poceo si da juriš balavice?
Mani se Kaca...
- Ne. Poceo sam da ih stižem...
Nije umrla od smeha.
- Nadam se da si našao kljuc?
To je bio uvod za velike reci.
Da.
To nije bila velika rec. Znao sam da je razocarana.
- I? Na šta ceš se vaditi. Pricaj...
Nisam nameravao ni pod A ni pod B. Ni da se vadim, ni da pricam.
- Duga je to prica...
Pokušala je da malo smiri loptu.
- Pa dobro. Imam ja vremena...
Otkud to?
- Dosad ga nikad nisi imala više od sat-dva...
To je bila kontra. Obicno to žena govori muškarcu, i to ju je potpuno izbacilo iz fazona.
- Ne moraš da budeš neprijatan...
Ali ne moram da budem ni prijatan. Smislio sam šta cu reci. Ništa...
Srozala se...
- Htela sam da te sacekam. Mislila sam da smo zaslužili jednu oproštajnu ševu...
Misliš ti to i sad. Ali me neceš navuci. Sorry, lutko, danas se neceš okititi...
Cutala je, i ja sam cutao, s tim što sam, uzgred, i znao ko ce duže izdržati.
- Đubre jedno...
Tras!
Pa dobro...
Katarina je imala svoj status, svoju katedru, starijeg muža kog je blagovremeno izgustirala, premijere, izložbe, dva sina, klipana, koji su nosili patike broj cetrdeset pet, imala je kreditnu karticu, putovanja, nutriju, redovan tretman kod kozmeticarke...
OK, imala je i mene. Ali ne previše. Tacno onoliko ko-liko sam i ja, tu i tamo, imao nju...
Spustio sam slušalicu. Pa roletne. Pa glavu na jastuk. Bilo je to vreme koje sam, pristavši na pomeranje bioritma, sam sebi nametnuo kao vreme za spavanje, i tešio sam se da ce sve biti bolje kad se probudim.
Ali, postojao je jedan mali problem.
Prethodno je trebalo zaspati...
D-moll je šuškao po sobi preturajuci po stvarima kojih se Rida dotakla. Mislio sam da sam sve zatvorio, ali nekako se ipak uvukao u stan.
- U redu, D-moll. Ne moraš se kriti, znam da si tu...
............................................................................................

Ulomak iz knjige"Tri posleratna druga".....desno je link na cijelu knjigu..... pa tko voli nek izvoli

Jedan mudrac je davno rekao da dobre stvari u zivotu treba ponavljati vise puta........
ja moram ponoviti jednu pjesmu....


Netko dvaput zakuca na vrata
Moga doma, jedno kisno vece
I kad podjoh da pogledam tko je
Jednu zenu cuo sam da place

Zatvori oci i otvori vrata!!!
Tiho rece ona
Oprosti mi ako nisi sam..!?!
Dodjoh da te vidim
Sreco izgubljena

Njene rijeci vratise mi misli
Ja se sjetih jedne stare slike
Gdje stojimo, zagrljeni, sretni...
U zanosu ljubavi velike

Samo tren je stajala na pragu
Moje ruke posle su za njom
Zeljan njenih njeznih milovanja
Na rukama je unijeh u svoj dom

Kako srce voli
Imao sam razloga za san
Lebdio medj" zvijezdama kad je dan
U tamnoj noci, moj suncev sjaj
Njen osmijeh... i rijeci
Moj mali raj

Sada mozda shvatas kako je to
Odjednom se budis i nema sveg tog
Sve sto je bilo, sad je varka i laz
Sto hoces!? Reci mi! Oh sad sve znas...

Kako srce voli, pitaj me
Kako srce voli, pitaj me
Kako srce laze, ona zna
Sto hoces!? Reci mi! Oh sad sve znas....


Znao sam za radost vecu od svih
Kad otvorim oci i vidim njen lik
I moze li ljepse da zapocne dan
Vec o njoj kad mislim i uzdrhtim sav

Sada mozda shvatas kako je to
Odjednom se budis i nema sveg tog
Sve sto je bilo, sad je varka i laz
Sto hoces!? Reci mi! Oh sad sve znas...

Kako srce voli, pitaj me
Kako srce voli, pitaj me
Kako srce laze, ona zna
Sto hoces!? Reci mi! Oh sad sve znas....

I dal' se to ikom' desilo pr'je
Da s' njom ti je svaki ispunjen tren
Kad si u stanju da ucinis sve
Jer znas da te ceka zagrljaj njen

Sada mozda shvatas kako je to
Odjednom se budis i nema sveg tog
Sve sto je bilo, sad je varka i laz
Sto hoces!? Reci mi! Oh sad sve znas...

Kako srce voli, pitaj me
Kako srce voli, pitaj me
Kako srce laze, ona zna
Sto hoces!? Reci mi! Oh sad sve znas....

Nisam pisao nista novo......bio sam zauzet..... a rezultat su ove promjene u dizajnu....
Da se odmah razumijemo.....dizajn nisam radio ja......genije sto stoji iza svega ovoga zeli da ostane anoniman i ja tu zelju postujem..
Nadam se da sad konacno mozete cuti ovu nesnosnu buku sa playera.....(mozda je bilo bolje dok se nista nije culo?!?!)
"Ubacio sam" (lazem k'o pas) dvije galerije...desno
Jos jednom.....dobrodoslica svima koji navrate

Taj player me muci vec mjesec dana... ali znam zasto ja cujem pjesme a vi ne.......... da bi i vi mogli slusati potrebno je da imate moje pjesme na svom racunaru ( koji ce vam k.... onda blog i player ako ih imate na svom kompu!?!?)
ali tako je!
Imam Proposal za sve koji bi htjeli cuti pjesme..............
Javite se porukom na moju Gmail adresu i ja cu Vam za uzvrat darovati pozivnicu za isti.
Kad otvorite svoj korisnicki racun javite mi se i ja cu Vam poslati pjesme.....

PETER GABRIEL LYRICS

"Ne odustaj"

U ovoj ponositoj zemlji, mi smo rasli jaki
Uvijek smo bili trazeni
Ucen sam da se borim, da pobjedjujem Nisam nikad mislio da mogu omanuti


Nije vise ostala nijedna borba, ili se cini tako
Ja sam covijek ciji su svi snovi sruseni
Promjenio sam lice, promijenio sam ime
Ali nitko te ne zeli kad gubis

Ne odustaj Jer imas prijatelje
Ne odustaj
Jos nisi pobjedjen
Ne odustaj
Ja znam da ces uciniti ispravno

Mislio sam , vidio sam sve
Nisam pomisljao da ce me se ticati
Mislio sam ostat cemo zadnji sto idu
Tako je cudno kako se stvari okrenu

Vozio sam nocu prema kuci
Mjestu gdje sam rodjen, na obali jezera
Kad je svanula zora, video sam zemlju Stabla izgorjela do tla

Ne odustaj
Jos uvijek imas nas
Ne odustaj
Nama nije potrebno mnogo
Ne odustaj
Jer negdje postoji mjesto
Gdje mi pripadamo

Odmori svoju glavu
Previse se brines
Biti ce dobro
Kad dodju teska vremena
Mozes se osloniti na nas
Ne odustaj
Molim te, ne odustaj

MOram otici odavde
Podnijeti vise ne mogu
Stati cu na taj most
Oboriti oci dolje
Sve sto moze doci
I sve sto moze proci
Rijeka tece
Ta rijeka tece

Preselio sam u drugi grad
Trudeci se smjestiti
Za svaki posao tako puno ljudi
Tako puno ljudi koje nitko ne treba

Ne odustaj
Jer imas prijatelje
Ne odustaj
Ti nisi jedini
Ne odustaj
Nema razloga da se sramis
Ne odustaj
Jos uvijek imas nas
Ne odustaj sad
Mi smo ponosni na to tko si
Ne odustaj
Znas da nikada nije bilo lako
Ne odustaj
Jer ja vjerujem da postoji mjesto
Mjesto gdje mi pripadamo

Ubacio sam galeriju mojih slika............ u boxic, desno pa nanize..........
Svaka slicnost sa stvarnim likovima i dogadjajima je slucajna........

Peter had some kind of nervous breakdown in 1985. This song is to reward the support he got from his family. This album is quite appealing of Peter's state of mind : it's a mixture of excessive enthusiast songs ("Big Time," "Sledgehammer...") and depressive ones ("Don't Give Up," "Mercy Street ...") (thanks, Thibaut - Brussels, Belgium)
Gabriel was inspired to write this after seeing a TV show about unemployment and family life, and a photo of a family in the dust bowl depression.
Gabriel: "The basic idea is that handling failure is one of the hardest things we have to learn to do."
Two videos were made.
This is a duet with Kate Bush. It didn't start as a duet - Gabriel had to change the lyrics so they made sense for a man and woman to sing them.
Paula Cole sang this with Gabriel on his 1994 album Secret World Live.