Hodio sam bosih stopala
Mislima uzduz i poprijeko
Gonjen zeljom sto me spopala
Da tamo negdje me ceka netko

A sto ako je predugo cekao!?!?
Sto ako strpljenja vise nije imao??
Ili je vec nekog drugog docekao...
Drugog koji je ranije stigao

Pa zasto onda i dalje hodim
Odgovor netko bi li mi dao
Navike da se oslobodim
Jer hodam samo da bih hodao.........................

Stavih tebe i stavih sebe
Skupa sa ljubavlju nasom
U pjesmu!
Pjesmu sam upleo u pricu
Pricu sam skrio u roman
Roman sam bacio u vatru
Sad gledam veseli plamen sto guta sarene stranice
I ............... opet mi pade pjesma na pamet!!!


Update:
Neki nikada ne nauce.......... pa ponavljaju iste greske opet i ponovno!!
Pjesnici spadaju u kategoriju onih najgorih!
Ali sve je to sa razlogom.......zapocinjes nesto novo, gradis, srusis ......... sve to daje inspiraciju za nove stihove!

Daj mi Boze....
Ako mozes!!??
Daj oprost poganom slugi, sto se kaje
Ulij krv casnu u vene moje
Djavoli duse moje tebe se boje

Sotoni idi!
Odnesi svoju tamu!
Vodjen tobom ja ostavih zenu sa djetetom samu
Na milost i nemilost svijetu bezboznom

Neka dodje svijetlost vjecna
Tamo gdje djavo dusom gospodari
Umjesto zla i smrti tamne
Radost zivota jos jednom mi podari




Napisano kisne jesenje noci, ljeta gospodnjeg 1989-og

Bio sam mlad………premlad! Ali sam bio rad*!
Uletio sam u taj vrtlog rock and rolla i svirki na igrankama nespreman za ono sto je pratilo i dolazilo u paketu sa pojmom “Biti na sceni! Biti na bini! Biti poznat!”
Ovo posljednje i nije bilo tesko…….. kad preglasno prdnes u masi- postanes poznat u citavom selu i siroj okolici. A u ono doba je selo bas bilo selo! Svijet za sebe!
Jedino se cetvrtkom islo u grad, zato sto je cetvrtak pijacni dan. Kupuje se i prodaje, a ulice preplave pjesaci i biciklisti. Ulicom prema pijaci i glavnom ulicom je bio korzo.
Ispred kultnog kafica “Biser” okupljali su se “biseri”…. a uzani prostor od par kvadratnih metara ispred kafica je imao popularni naziv “majmunski otok”.
Biseri su bili takozvani frajeri koji su cackalicom u zubima i rukama u dzepovima stajali jedan uz drugog i kibicirali djevojke u prolazu.
Auti su bili rijetka pojava…. mahom sluzbeni, ili privatni od nekog funkcionera na vlasti, direktora firme i poneki sa stranim tablama od nasih gastarbajtera.
Nisam dolazio u grad! Samo jednom kad me je stariji brat odveo u stomatolosku ordinaciju
( ma sto li to znaci??!?! Pa nemam ja problema sa stomakom! Zub me jebe! Zub! )…….
Zubar je daklem u pitanju, a ordinacija je bila u zgradi gimnazije koju je u to vrijeme moj brat pohadjao.
Iako je zubar bio pokrupan i postariji tip…. trebalo mu je dobrih pola sata da iz moje celjusti iscupa bol vizualno prikazanu kvarnim kutnjakom. Jedna bol je zamjenjena drugom!
Rupa u ustima je nalicila Postojinskoj jami, barem mi se tako cinilo pod jezikom koji je sam po svom ulijetao da istrazi dodirom tu novost u svom susjedstvu.
Nisam dolazio u grad i stog sto sam bio premlad……
Mislio sam da nikad necu prispjeti za sve te stvari….uvijek si premlad…. Ne mozes to-premlad si, cekaj da odrastes…….Ne mozes tamo-premlad si……. A za uzeti motiku u sake i kopati kukuruz nisam premlad! Za to sam taman, dovoljno, sa stalnim napredovanjem!
Srecom po mene, imao sam starijeg brata……. ne jednog , imao sam trojicu…. ali najstariji je imao najvise utjecaja na moj zivotni put.
Kada je zavrsio osmi razred, moj brat je preko ljetnog raspusta otisao kod ujaka raditi na crno u daleku i stranu Svicarsku!
Kuci je donijeo originalni americki, crni, FenderStratocaster!
Nekako ga je uspio prosvercati u vlaku preko granice…. a slovenci su bili zaista zajebani tamo na granici! Mozda i zato imam taj antagonizam prema njima sve do danas. Vrag bi ga znao!
Na prste jedne ruke se moglo izbrojati, u blizoj i daljnjoj okolici, gitarista koji su imali Fender!
Brat je nabavio i knjige “Skola gitare” i ucio je sam….. ta nema na selu glazbene skole!
Napravio je i band. Njihov prvi nastup na sceni je bio u Domu Kulture u nasem selu. Popularna igranka!
Imao sam 7 godina tad…. i bio sam na bini…. doduse sakriven iza zastora sa desne strane ali na bini.
Iako bas i nisam sve shvacao, znao sam da i ja zelim svirati…. biti gore na bini a opcinjena masa dolje da me gleda i da mi se divi ( serem, ali nesto se mutno sjecam svega toga pa pretpostavljam da sam tako nesto zamisljao u svojoj glavici ).
Narednog ljeta sam poceo uciti od brata akorde i rifove.
Gledao sam kako on svira vec par godina i nije mi morao objasnjavati neke sitnice, poput nota…. kome jos to treba!?!?
Uhvatis gitaru, stavis prste ovako, udaris drugom rukom po zicama i to je sva mudrost!
Pjesma je bila “Ulicna svjetiljka” od Yu grupe…….Emol, Ddur…. Emol….
Ritam!
Najvaznija stvar ako zelis nauciti svirati. Ja sam ga imao u prstima. Usadjen tamo jos dok sam bio samo jedan kod u lancu DNA….
Kao kad prstima prolazis kroz dugu, crnu kosu svoje voljene……. tako treba prelaziti preko zica na gitari!
A sto je to moja voljena?!?!? Ja sam drugi osnovne…. ima jedna djevojcica u mom razredu, stalno me stipka i to ne volim!!
Sto je to moja voljena??
Ako budem svirao kao moj brat imat’ cu na izbor tih “voljenih”koje ce stajati u redu samo da im ja pridjem!!
Pusti snovi jednog siromaha……………..
Nije sve bilo kako sam ja zamisljao! Uopce! U zivotu se nikad nista ne desi onako kako to isplaniras. Uvijek tu bude neki vrag, okrene vodu u krivom smjeru i ti ostanes da se pracakas poput soma u plicaku vlastitih zamisli.
A ona je bila bas onakva kakvu sam zamisljao…...
Tad ( cetri godine poslije prvih akorda) sam vec svirao u bratovom bandu “Kiss me” nekih dva mjeseca. Svaki petak navecer u jednom udaljenijem selu.Dom Kulture je bio malen. Kad se dobrim natrpa stane tu i pedesetak osoba.... a mi smo uspijevali prodati po dvjestotinjak ulaznica. Kako???!!! Jednostavno. Zasviras kolo i cure udju unutra da igraju. Tad polako ulaze muski. U coporima. Kako nije bilo puno auta, oni koji su ih imali, vozili su uvijek po sestoricu sa sobom. Nikad da poizlaze iz auta koliko ih se natrpalo!
Zaboravio sam reci jednu bitnu sitnicu. Igranke su bile zimi!!
Kad copor najzad udje unutra, jedan od njih pokupi curu i svi opet izadju napolje, na cisti zrak.....
Ovim nacinom ulazenja i izlazenja, u sali je uvijek bila jednaka guzva, a karte su se prodavale
cijelu noc.
Sa uzdignute bine sam mogao lijepo i do u detalje osmotriti svaku osobu, mada je svjetlo bilo priguseno odmah poslije odsviranih kola, onog trena kad zapocnemo prasiti rock!
Ona je stajala naslonjena na zid. Desno od ulaznih vrata. Pored lijevog uha joj je bio prekidac koji gasi zarulje na stropu..... mozda sam je bas zbog toga i primjetio!!
Na zvuk snazne distorzije i riffa “Dima na vodi*”, tip koji radi na ulazu i pregledava karte prisao je salteru i prema dogovoru ugasio svijetlo, tako da su prostoriju obasjavale zarulje u bojama sa bocnih zidova.
Dok je pritiskao prekidac rukom, moju paznju je zaokupio bljesak biserno-bijelih zuba, nanizanih u najdivniji osmijeh koji sam do tada vidio svojim ocima. A sve to je bilo uokvireno prekrasnim licem i “kao gar” crnom kosom.
Boju ociju nisam mogao razaznati zbog polutame i udaljenosti.... razaznao sam samo to da te oci gledaju ravno u mene!!
Ruka je olabavila na zicama automatski.
Istupio sam korak naprijed na bini, nadimajuci se poput pauna i sepureci svojom gitarom umjesto repa.
Pratila me je pogledom u stopu.
Ovo bi trebalo biti “ONO” o cemu mi je brat govorio, vracajuci se iz mraka u pauzi igranke. Minutu poslije, iz tog istog mraka bi izronila i neka djevojka ubrzano popravljajuci odjecu na sebi........

Dosla je i moja pauza na red!
Prestali smo svirati i najavili polusatnu stanku.............da malo odmorimo, da se prostorija prozraci.......da ulovimo nesto prije nastavka svirke ........ i svi su poslusno krenuli napolje.
Ona je i dalje stajala. Kao da su je postavili za pocasnu strazu tu kraj vrata. Ili je cekala nekoga?!?!?
U mojoj budalastoj glavi se upalio neonski znak da ona to mene ceka! Nema koga drugog??!?!
Krenuo sam prema vratima, i umjesto da izadjem, vjesto se okrenem i stvorim se ispred nje.
Nesto sam rekao!?!? Ne sjecam se sad sto. Sigurno je bilo glupo i bezobrazno, jer se ona u isti cas nasmijala i zacrvenjela u obrazima.
Noge su mi bile klimave, kao da sam svoje ostavio kuci a sad stojim na necijim tudjim nogama koje niti osjecam-niti kontroliram.
A jezik......... bitanga se svezala, nece niti a da prozbori.
Cutimo tako nas dvoje, samo se gledamo!!
Neznam sto je ona osjecala i o cemu je mislila tad, jer ja nista nisam primjecivao oko sebe..... samo taj pogled!!!
Pitao sam ju da izadjemo napolje......... nije nista rekla, a okretanje glavom u smijeru lijevo- desno sam protumacio kao “NE”.
(u glavi sam cuo bratov glas koji me savjetuje-Budi uporan....)
-Ali ovdje je zagusljivo od dima......... i svijetlo je prejako.......
Opet “NE”
-Napolju je predivno, dusu dalo za jednu setnju...... grijat’ cu ti ruke!?!??!!!
Ovo trece okretanje glave me je osvijestilo!
- Bilo mi je zadovoljstvo! Ja moram izaci van! Vidimo se poslije!
Pametnom je i jedanput dosta...... pomislih! I tu sam se zajebo.......... debelo!

Mnogo godina poslije, kad se nakupilo iskustva i ispek’o se zanat, ponovno sam vidio nju..... i skontao sam gdje sam pogrijesio.
Djevojke su uvijek morale da odbijaju ponude..... bilo to setnja, odlazak u mrak ili nesto drugo. Tako su momcima davale do znanja da one nisu lake. Ta zenska taktika je sluzila i da u isto vrijeme testiraju muskarca...........koliko je uporan, koliko mu je stalo da bude bas sa njom.....
Kao sto rekoh na pocetku..........bio sam mlad!!! Premlad.............



Agenda:
* biti rad- biti voljan, zeljeti nesto uraditi
* dim na vodi- Smoke on the water- himna rock and roll-a od kultnog sastava Deep Purple

Nepodnosljivom lakocom uspijevam povrijediti sve one kojima je stalo do mene!!



Do ovog zakljucka sam dosao jucer, razmisljajuci o svom odnosu prema osobama koje su mi bliske i drage!
Ovim putem se pozivam na zastitu autorskih prava ukoliko netko drugi dodje do ovog zakljucka i pozeli iskoristiti moju recenicu...........

Dosao mis kod lijecnika na pregled.
Pita ga lijecnik u cemu je problem i sto ga boli....
-Rasturi me ljubav doktore! Sav sam slomljen, umoran i smrsao..... umrijet cu uskoro!
- Kako ljubav!???! ..... cudi se doktor.....
-Pa, ja sam zaljubljen u zirafu doktore! I sad, trci gore -Ljubi.... trci dolje-Jebi... pa opet gore...i po cijeli dan i noc..... A volim je vise od zivota!
-Pomozite mi doktore kako god znate jer ovako vise ne mogu izdrzati!

Doktor stavi ruku na bradu i zamisljeno stade hodati ordinacijom.....
Nakon par minuta uzviknu da zna rjesenje.... sapnu nesto misu na uho i otpravi ga napolje.
Proslo je petnaestak dana i mis je ponovno dosao u posjet lijecniku.
No ovaj put je pucao od zdravlja te bio sretan i veseo.
Zahvalio se doktoru na savjetu koji mu je spasio zivot, pozdravio se i otisao.

Pitanje glasi:
Koji savjet je lijecnik dao misu?????

Uzaludno je po drugi put krenuti
Ljubavi prve tragom
Milijun domova na svijetu zavoli covjek
Al' uvijek cezne za prvim pragom






............a jos mi plese pred ocima
bosonoga balerina
na navijanje.................

Svaki pocetak je tezak............... ali kad jednom krenes pa te ponese, tesko je prestati.
A u mojoj glavi vec dugo, dugo vremena, cuci roman. I svakim danom me sve vise i vise pritiska da ga izbacim iz glave na papir. Odkako sam se navukao na racunar i internet, na papir stavljam jedino potpis.
Zato sam odlucio roman staviti u word....... a svoje misli koristenjem software-a i convertor programa pretvoriti u rijeci.
Trebao bi to biti auto-biografski roman ( kratka biografija svih auta koja sam imao za zivota )!

Za sad evo jedan od mogucih pocetaka..........................



Chapter I

Svijet je malen!
Svijet je tako nezamislivo malen, ali to nisam shvacao odrastajuci kao sedmo dijete od desetoro koliko nas moji roditelji donesose na ovaj svijet. Odrastajuci u siromastvu i neimastini sa ove strane rijeke Save , sav taj ogromni i nepoznati svijet mi je bio “preko Save”.
Svijet mog djetinjstva se moze svesti na precnik od 12 kilometara unutar kog je bilo sve sto se me ticalo i sve sto mi je mi poznato.
Jedino je moj otac bio van tog dometa.
Moj otac! Njemu najvise dugujem a nikada mu nece moci vratiti.
Da bi prehranio mnogobrojnu obitelj, moj otac je bio prinudjen da medju prvim ljudima iz sela ode trbuhom za kruhom.
Sve do Austrije. Mislite da je Austrija blizu!?!? Sada jeste blizu, sjednes u auto i tamo si u roku par sati. Onomad je Austrija bilu na godinu dana daleko od kuce, jer otac je dolazio jednom godisnje, tih prvih godina njegovog rada u inozemstvu. Od ranog djetinjstva pamtim samo onu radost iscekivanja ocevog povratka. Sramim se reci ali nisam se toliko radovao ocu, radovao sam se poklonima koje ce otac donijeti sa sobom.
Zivot ne mazi mnoge od nas a prema mom ocu je bio posebno strog, kao da ga je zbog necega uzeo na zub, a samim tim i sve nas u obitelji.
Sa trinaest godina moj otac je u jednom danu izgubio roditelje.
Bilo je to ljeta gospodnjeg xxx. Moji djed i baka, koje nikada nisam upoznao su radili na nji-vi preko Save. Ljeto sa sobom nosi i ljetnje oluje, pa je jednu takvu donijelo i tog dana. Preko Save je ljude i konjske zaprege prevozila skela. Natmureno nebo je natjeralo sve da prekinu poslove i cim prije dodju do skele i prijedju na drugu stranu. Medjutim, u trenutku kad je skela bila negdje na sredini Save, olujni vjetar je istu prevrnuo kao sto prstom prevrnemo orahovu ljusku. Skela je bila pretovarena ljudima, konjima, zapregama….. a Sava je sve njih docekala u svoje vjetrom uzburkane vale i virovima povukla u tamne dubine iz kojih se vecina nije izvukla. Iako je moj djed bio jedan od najboljih plivaca, to ga je mozda i kostalo zivota. Znajuci da je izvrstan plivac svi su se ocajnicki grabili za njegovo tijelo i ruke u nadi da ce ih on spasiti.

UMORAN OD DUGIH, PUSTIH NADA
IZMUCEN SUNCEM VARLJIVIM
VIDJEH TI OCI...... REKOH:"EVO HLADA!!"
"DA JOS JEDNOM ZIVOT PROZIVIM!"

Kaze zena muzu da bi zeljela povecati grudi.....
-Pa da, bilo bi to lijepo rece muz.
Uzmi papir i trljaj!
-Budalo, kako cu povecati grudi trljanjem papirom!?!?
Sto ja znam kako!?!?
Sa guzicom si uspjela..........................

Ovaj post posvecujem Baci Ivi..... ( daj mi samo reci u kojoj ulozi si nasao sebe!??!)

U plodnoj, zelenoj dolini, tik uz rijeku su spokojno pasle krave.Njihov bezbrizan objed ometali su jedino rojevi dosadnih muha.
Nedaleko od obale, u podnozju brda, stajala su dva bika. Promatrala su stado ispod i bili zaokupljeni svak svojim mislima.




Mladji bik krenu da starijem biku izlozi briljantnu ideju sto mu bas tad pade na um i rece:
-Kako bi bilo, da se nas dvojica sjurimo dolje kao munje i povalimo dvije krave!?!??!

Stariji bik ga pogleda sa prijekorom!!
-Imam ja bolju ideju. Kako bi bilo, da se nas dvojica polako spustimo dolje i povalimo sve krave redom!!?

Jednom davno..... u studentskim danima i razuzdanim studentskim zabavama..... desila se i ova prica!
Kad su ples i muzika vec pomalo smorili drustvo, krenulo se sa pricanjem viceva, raznim glupostima i bedastocama...........
Jedan moj prijatelj je pred svima glasno izjavio da ce jednu ( doticnu lady x ) djevojku ubaciti u bocu Coca Cole.
Nakon pocetne salve podsmijeha, on je podupro svoju tvrdnju opkladom - ukoliko mu to ne podje za rukom, on ce sve pocastiti vecerom u restoranu!!
Drustvo zeljno atrakcije je glasno nagovaralo Lady x da prihvati opkladu........ i ona nije imala drugog izbora sem da pristane na igru.
Rekla je : "Da! Hajde da vidim kako ces me staviti u bocu??!?!"
Prijatelj se pobjednicki nasmijesio, kao lovac kad vidi da je lovina krenula u zamku i nema joj spasa..........
"Hmmmmmmmm.........
Da bih te stavio u bocu Coca Cole moras biti gola"- rece on zamisljeno!!
I tada Lady x, bez imalo stida, skinu sve sa sebe, gledajuci mog prijatelja ravno u oci.
"Evo, obavili smo i tu formalnost!! Sad me stavi u bocu!!"
Prijatelj se pocesa po glavi i rece : " Vodim Vas na veceru cim dodjem do love!!"
Poslije mu je Lady x dosapnula da je mogao i puno jeftinije proci samo da bi je vidio golu.



UPDATE:

Kako to lijepo rece Baca Iva..... svaka skola se placa!
A kako Vi mozete vidjeti, ja sam jednu uspio ubaciti u bocu........